Crkvena zvona

    Jedno te isto zvono tijekom boži?nih blagdana ili pri vjen?anjima zvoni jako veselo, a na sprovodima žalobno i tugaljivo. Uzrok toj za?udnoj ?injenici je u trenuta?nom raspoloženju: ?ovjek od ?itavog zvu?nog spektra kod tužnih doga?aja ?uje pretežno molske akorde, a kod veselih doga?aja durske akorde. Jedino glazbalo koje omogu?ava takav subjektivni dojam je zvono.

    Zvono nije izložak za promatranje, nego glazbalo koje u crkvenoj primjeni služi kao izvor zvuka za ve?e udaljenosti. Da bi zvonjenje imalo veliki doseg, treba biti što ja?e, ali u blizini zvonika ne smije biti preoštro ili ometaju?e.

    Zvonjenje neusporedivo bolje zvu?i ako je zvono zanjihano nego ako ga se udara u u?vrš?enom položaju. Njihanjem se postiže i ve?i doseg u smjeru njihanja, jer tijelo zvona djeluje kao poja?alo i usmjeriva? zvuka. Ako se kombinira više zvona, važno je da sva zvona budu akusti?ki jednako u?inkovita i da se zvu?ni valovi pojedinih zvona pomiješaju prije izlaza iz tornja.