Crkvena zvona

    Jedno te isto zvono tijekom božićnih blagdana ili pri vjenčanjima zvoni jako veselo, a na sprovodima žalobno i tugaljivo. Uzrok toj začudnoj činjenici je u trenutačnom raspoloženju: čovjek od čitavog zvučnog spektra kod tužnih događaja čuje pretežno molske akorde, a kod veselih događaja durske akorde. Jedino glazbalo koje omogućava takav subjektivni dojam je zvono.

    Zvono nije izložak za promatranje, nego glazbalo koje u crkvenoj primjeni služi kao izvor zvuka za veće udaljenosti. Da bi zvonjenje imalo veliki doseg, treba biti što jače, ali u blizini zvonika ne smije biti preoštro ili ometajuće.

    Zvonjenje neusporedivo bolje zvuči ako je zvono zanjihano nego ako ga se udara u učvršćenom položaju. Njihanjem se postiže i veći doseg u smjeru njihanja, jer tijelo zvona djeluje kao pojačalo i usmjerivač zvuka. Ako se kombinira više zvona, važno je da sva zvona budu akustički jednako učinkovita i da se zvučni valovi pojedinih zvona pomiješaju prije izlaza iz tornja.